Sadržaj
Megalodon morski psi su prava misterija. Ove gigantske i strašne ajkule živjele su prije 23 miliona godina, mnogo nakon što su dinosaurusi izumrli. Bili su ogromni morski grabežljivci i mogli su narasti i do 58,7 stopa ili duže.
Zanimljivo je da sve što znamo o megalodon morskim psima dolazi iz proučavanja velikih fosiliziranih zuba koji su ostali iza nas. Morski psi, za razliku od drugih riba, nemaju kosti, tako da nikada nije pronađen nikakav 'kostur' megalodona.
Megalodoni su podlegli globalnom hlađenju zbog smanjivanja njihovog staništa, nestanka njihovih omiljeni plijen i konkurencija drugih grabežljivaca prije 3,5 miliona godina .
Ovi razlozi kao i ključne činjenice o ovim velikim grabežljivcima na vrhuncu su detaljno razmotreni ovdje.
Može li Megalodon je još uvijek živ?
Postoje desetine filmova o megalodonskim ajkulama, ali možemo vas uvjeriti da još uvijek nisu žive. Iako je istina da smo otkrili manje od 5% okeana zbog toga koliko je duboka većina voda, ne postoji način na koji bi se tako divovski predator mogao sakriti. Megalodonske ajkule bile su ogromna stvorenja i svakodnevno im je bilo potrebno puno hrane da prežive. U moru nema dovoljno plijena da bi pratili njihovu ishranu. Naučnici misle da je ajkula megalodon jela i do 2.500 funti hrane dnevno.
Trenutno, najveća vrsta u okeanu su antarktički plavi kitovi. Oni praktično nemaju predatora kaoteški su i do 400.000 funti. Brzi su, okretni i preveliki da bi ih uništilo čak i više ajkula. Čak i da je megalodon ajkula živa danas, antarktički plavi kitovi su 2 do 3 puta veći od nje. Jedini put kada druge životinje napadnu ili pojedu antarktičkog plavog kita je kada je kit uginuo. Lešina je toliko velika da može prehraniti cijeli ekosistem, bilo na dnu okeanskog dna ili odnesen na plažu.
Ajkule povezane s megalodonskim ajkulama
Možda ste čuli nekoga jednom kažu da su megalodonske ajkule i velike bijele ajkule blisko povezane, ali to je samo donekle tačno. Umjesto toga, velike bijele ajkule su bliže mako morskim psima i vjerovatno nisu evoluirale od megalodona.
Umjesto toga, neke studije podržavaju teoriju da su megalodonske ajkule bile posljednje od veće vrste ajkula. Velike bijele ajkule imaju mnogo sličnosti s megalodon morskim psima. Na primjer, velike bijele ajkule smatraju se toplokrvnim jer mogu kontrolirati svoju tjelesnu temperaturu dok plivaju, a istraživači vjeruju da je to isti slučaj i sa megalodonskim ajkulama.
Vidi_takođe: Pijetao protiv kokoši: Koja je razlika?Megalodonske ajkule pripadaju porodici Otodontidae, ali jedna smatralo se da je dio porodice Lamnidae. Neke ajkule u istoj porodici uključuju megazube, ali izumrle ajkule.
Šta su megalodonske ajkule jele?
Megalodonske ajkule vjerovatno nisu bile izbirljive u jelu. Kao vrhunski grabežljivci mora,mogli su loviti lignje, druge velike ajkule, pa čak i kitove. Razmislite o tome, megalodon ajkule su bile otprilike iste veličine kao autobus, ako ne i duže! Ove ajkule su vjerovatno jele velike sisare sa svojim masivnim čeljustima. Čak i ako pukne zub, ajkule bi mogle zamijeniti zub za nekoliko dana. Fosilni ostaci zuba megalodonske ajkule procjenjuju da bi mogle otvoriti svoje čeljusti široke 2,7 do 3,4 metra.
Vidi_takođe: Vrste pasa boksera3 teorije koje objašnjavaju zašto su megalodonske ajkule izumrle
Postoji mnogo debata o tome kako su ove životinje su izumrle, pogotovo jer su bile najveći grabežljivci u moru. U nastavku su navedene tri uobičajene teorije o tome kako su megalodonske ajkule možda izumrle.
1. Klimatske promjene
Velika teorija su klimatske promjene, iako mnogi naučnici smatraju da je to jedini razlog za ovo masovno izumiranje. Ove ajkule su uglavnom bile toplokrvne ili se smatralo da jesu. Kako se klima mijenjala tokom pliocena, okeani su postajali hladniji. Ovo je bila teška promjena za mnoge životinje, uključujući megalodon ajkulu, koja možda nije mogla regulirati svoju temperaturu prema potrebi. Prema nekim istraživačima, malo je vjerovatno da je promjena temperature utjecala na megalodonske ajkule, ali je utjecala na njihovu opskrbu hranom.
2. Nedostatak plijena
U isto vrijeme s klimatskim promjenama, mnogo plijena kojim se jela megalodonska ajkula počelo je nestajati, što je također povećalo konkurenciju među velikim oceanimapredatori. Mnogo manjih morskih životinja i riba je izumrlo zbog niskih temperatura. Prema jednom izvoru, 43% kornjača i 35% morskih ptica je izumrlo tokom tog vremenskog perioda. To je možda dovelo do toga da se ajkula megalodon upusti u nove vode u vrijeme kada su se pojavili drugi veliki grabežljivci, poput predaka orke.
3. Veći čopori predatora
Teško je zamisliti da u okeanu nije bilo samo jednog ili dva velika grabežljivca, već više njih. Iako se većina velikih grabežljivaca držala podalje jedni od drugih, to je postalo nemoguće jer su se zalihe hrane smanjivale. Pošto postoji ograničen broj fosila za ispitivanje, nijedna teorija nije 100% tačna. Neki ljudi vjeruju da su se grabežljivci poput Livyatana, koji je veličine kitova spermatozoida (40-60 stopa), mogli boriti i uništiti megalodonske ajkule u čoporima. Ovo je vrlo slično načinu na koji mahune kitova orka napadaju velike bijele ajkule.
